Završetak prvog upisnog roka na fakultetima u Bosni i Hercegovini još jednom je otvorio pitanje održivosti visokoškolskog sistema u zemlji. Iako podaci s Univerziteta u Sarajevu pokazuju blagi rast u odnosu na prošlu godinu, temeljni izazovi ostaju isti – depopulacija, iseljavanje mladih, nedostatak sistemske podrške i promjene u obrazovnim prioritetima društva.
Iz perspektive ESG principa, situacija u visokom obrazovanju direktno dotiče “Social” i “Governance” dimenzije. Društvena komponenta ogleda se u tome da pad broja studenata nije samo problem univerziteta, nego simptom dublje demografske i ekonomske krize. Kada cijele generacije mladih napuštaju zemlju ili ne prepoznaju vrijednost određenih studijskih programa, to ugrožava dugoročnu održivost zajednice i njen kulturni, naučni i stručni razvoj.
U “Governance” dijelu, ključan izazov je izostanak strateških mjera i stipendija za deficitarna zanimanja, kao i potreba da se osigura jednak pristup kvalitetnom obrazovanju za sve mlade ljude, bez obzira na izbor institucije ili mjesta studiranja. Time bi se povećala atraktivnost zahtjevnih, ali društveno važnih studija, poput nastavničkih smjerova, jezika, historije, arheologije i drugih programa koji čuvaju kulturni identitet i obrazovnu infrastrukturu zemlje.
Iako postoje fakulteti i smjerovi koji bilježe dobar interes, zabrinjava što nastavnički odsjek već godinama ima minimalan broj upisanih, što može dovesti do manjka kvalifikovanog nastavnog kadra u budućnosti. Slično, studiji povezani s kulturom i naslijeđem BiH, iako ključni za društvo, ostaju izvan fokusa mnogih mladih.
Ovakvi trendovi pokazuju da visoko obrazovanje u BiH treba cjelovitu strategiju koja povezuje demografske, ekonomske i obrazovne politike. ESG okvir u ovom kontekstu znači ulaganje u obrazovne programe koji odgovaraju realnim potrebama društva, stimulisanje upisa na deficitarne studije, jačanje kvaliteta nastave i aktivnu brigu o zadržavanju mladih u zemlji. Bez takvog pristupa, pad broja studenata neće biti samo statistički pokazatelj, već dugoročna prijetnja razvoju društva i njegovoj otpornosti na buduće izazove.