Evropski istražitelji otvorili su predmet protiv nekoliko službenika Autocesta Federacije BiH. Na kućne adrese direktora Denisa Lasića, izvršnog direktora Asmira Dževlana i savjetnika Erdala Trhulja stigle su obavijesti iz kancelarije Evropskog javnog tužioca (EPPO) u Veneciji. Predmet istrage odnosi se na tender za dionicu Ozimice–Poprikuše, gdje se sumnja da je Uprava Autocesta FBiH prisilila italijansku kompaniju Technital S.P.A. da spusti svoju ponudu, dok je razlika novca navodno završila u privatnim džepovima.
Nadležnost EPPO-a i pravni okvir
Na prvi pogled, slučaj djeluje ozbiljno i senzacionalno. Međutim, analizom pravnog okvira i činjenica ispostavlja se da cijela priča ima brojne kontradikcije. Evropski javni tužilac (EPPO) ima nadležnost isključivo na teritoriji država članica Evropske unije. Bosna i Hercegovina nije članica EU niti potpisnica Uredbe (EU) 2017/1939 kojom je EPPO osnovan. Postoji samo Memorandum o razumijevanju između EPPO-a i Ministarstva pravde BiH, potpisan 2023. godine, koji omogućava isključivo razmjenu informacija putem domaćih institucija.
To znači da EPPO ne može direktno voditi istrage niti slati pozive građanima BiH bez uključivanja Tužilaštva BiH. Ako su istražitelji zaista poslali pozive direktno na privatne adrese funkcionera, time bi prekršili Memorandum i zadirali u suverenitet BiH.
Finansijska nelogičnost: “Nema para, nema djela”
Još jedna ključna nelogičnost odnosi se na finansijski aspekt. U trenutku kada je navodno počinjena korupcija (oktobar 2023), sredstva Evropske investicijske banke (EIB) za dionicu Ozimice–Poprikuše uopće nisu bila aktivna. Tek 1. oktobra 2024. godine Vijeće ministara BiH usvojilo je Prijedlog sporazuma o grantu između BiH i EIB-a, vrijedan 136.684.000 eura. Budući da sredstva iz budžeta EU tada nisu ni doznačena, EPPO nije imao zakonski osnov da vodi istragu, jer njegova nadležnost postoji samo kada su ugroženi finansijski interesi Evropske unije.
Drugim riječima, ako novac EU nije ni isplaćen, nemoguće je govoriti o njegovoj zloupotrebi. Samim tim, navodi o „krađi evropskih sredstava“ pravno su neutemeljeni.
Uloga firme Trasa i kontradiktorni navodi
Cijeli slučaj navodno je započeo prijavom domaće firme Trasa d.o.o., koja tvrdi da je pripremala ponudu za italijansku firmu Technital S.P.A. Međutim, Trasa je prethodno projektovala istu trasu autoputa, pa joj je, prema pravilima EIB-a i Zakonu o javnim nabavkama BiH, bilo zabranjeno da učestvuje u nadzoru tog projekta. Takvo učešće predstavlja potencijalni sukob interesa i odavanje povlaštenih informacija.
Zanimljivo je i to da je upravo JP Autoceste FBiH podnijelo krivičnu prijavu protiv firme Trasa i NN lica zbog manipulacija ponudama. Tender je na kraju poništen 23. augusta 2024. godine, a poništenje je objavljeno u službenim novinama EU početkom septembra.
Zaključak: Više pitanja nego odgovora
Ako su tvrdnje o pritiscima na italijansku kompaniju tačne, logično se postavlja pitanje – zašto bi ponuđač bio prisiljen da snizi cijenu, a ne da je poveća? Uobičajena praksa kod korupcije u javnim nabavkama jeste “pumpanje” cijena, a ne njihovo smanjenje. Takav scenario čini priču ekonomski nelogičnom.
Na kraju, cijeli tender je poništen, a Autoceste FBiH su same podnijele krivičnu prijavu zbog sumnji na manipulacije. Zbog svih ovih okolnosti, slučaj oko dionice Ozimice–Poprikuše ostavlja više pitanja nego odgovora — pravno, finansijski i logički.