Na području Kanton Sarajevo nalazi se niz vrijednih građevina koje godinama stoje zapuštene i van funkcije. Većina tih objekata je u javnom vlasništvu i pretrpjela je ozbiljna oštećenja tokom rata u Bosni i Hercegovini, a nakon toga nikada nisu u potpunosti obnovljeni. Posebno zabrinjava činjenica da se mnogi od njih nalaze na izuzetno atraktivnim lokacijama i imaju ogroman kulturni, historijski i ekonomski potencijal. Iako se povremeno najavljuju planovi za njihovu revitalizaciju, konkretni pomaci su rijetki i spori, najčešće zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i institucionalnih blokada.
Kasarna Jajce i Rezidencija Konak – simboli neiskorištenog potencijala
Jedan od najupečatljivijih primjera je Kasarna Jajce, monumentalni austrougarski objekat u naselju Vratnik, na području općine Stari Grad. Kompleks se prostire na više od 8.000 kvadratnih metara i decenijama je služio isključivo vojnim potrebama. Od završetka rata, Kasarna propada, iako je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Općina Stari Grad ima spreman plan obnove vrijedan oko 40 miliona KM, ali realizaciju koči nedostatak saglasnosti Pravobranilaštvo Federacije BiH, što lokalne vlasti smatraju nejednakim i nelogičnim postupanjem.
Sličnu sudbinu dijeli i Rezidencija Konak u naselju Bistrik. Ovaj objekat, izgrađen krajem osmanskog perioda, nekada je bio sjedište valija, a kasnije i rezidencijalni prostor tokom austrougarske i jugoslovenske vlasti. Danas je u vlasništvu Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a posljednjih godina se u njemu provode tek osnovni sanacioni radovi. Iako postoji svijest o njegovoj simboličnoj i kulturnoj vrijednosti, potpuna obnova i stavljanje u funkciju još uvijek su na čekanju.
Hoteli, vile i zdravstveni objekti bez namjene
Na Bistriku se nalazi i nekada kultni Hotel Nacional, devastiran tokom rata. Danas ga djelimično koristi Srednja ugostiteljsko-turistička škola, ali je cjelovita obnova zaustavljena zbog spora sa Vakufska direkcija Islamske zajednice oko vlasništva nad zemljištem. Sličan problem nejasnog vlasništva prati i Titovu vilu na Stojčevcu, u okviru spomenika prirode Vrelo Bosne, koja je potpuno uništena i bez ikakvog konkretnog plana obnove.
Posebno upečatljiv primjer zapuštenosti je i Institut za fizijatriju i rehabilitaciju na Ilidži, nekada jedan od najmodernijih objekata ove vrste u bivšoj Jugoslaviji. Iako je dio zgrade obnovljen donacijama, veći dio i dalje stoji ruiniran i narušava izgled obnovljenog Velikog parka.
Olimpijsko naslijeđe koje propada
Sarajevsko olimpijsko naslijeđe takođe dijeli sudbinu zapuštenih objekata. Skakaonice na Igman i bob staza na Trebević, izgrađene za Zimske olimpijske igre 1984. godine, i dalje su u ruševnom stanju. Iako su postojale inicijative i planovi za njihovu revitalizaciju, nedostatak jasnih nadležnosti i političke volje onemogućava konkretne korake. Time Sarajevo gubi priliku da obnovi jedinstvene sportske objekte koji bi mogli imati regionalni i turistički značaj.
Svi ovi primjeri jasno pokazuju da problem zapuštenih građevina u Kantonu Sarajevo nije nedostatak potencijala, već nedostatak koordinacije, odgovornosti i odlučnosti institucija da vrijedna javna imovina ponovo dobije svrhu i život.