Bosnu i Hercegovinu je opet pogodila katastrofa kao i prije desetak godina. Ovaj put umjesto riječnih, opustošile su nas bujične poplave. Posljedice i jednih i drugih bile su ogromne i odnijele desetke ljudskih života i ostavile milionske štete. Račun će opet na kraju platiti obični građani. Ako gledamo s aspekta prevencije, spremnosti i odgovora na prirodne i druge nesreće, nismo ništa naučili iz prethodnih katastrofa. U sistem zaštite i spašavanja ponovo su se umješali politikantski sitni interesi. Zamrli su kapitalni projekti za jačanje sistema, koje su nadležni propustili povući iz EU fondova.
Piše: Doc.dr.sc. Edin Garaplija,doktor nauka sigurnosti
Odgovorni nisu zainteresovani za jačanje kapaciteta, smanjenje rizika i treninge jedinica zaštite i spašavanja, jer se tako jača sistem a u jakom sistemu ne može biti nerada i javašluka. I dok s jedne strane isplivavaju sve slabosti sistema, s druge strane opet evidentna je solidarnost kada je to najpotrebnije. Uz federalnu i kantonalne uprave civilne zaštite i službe spašavanja, prvi su nam u pomoć pritekli timovi iz entiteta Republika Srpska, a ubrzo za njima putem Mehanizma Civilne zaštite EU i komšijski specijalizirani moduli iz Hrvatske i Srbije. Na žalost kasno za već skoro dvadesetak smrtno stradalih i nekolicinu nestalih. Ljudski život je najvažniji i postavlja se pitanje da li se ova katastrofa mogla spriječiti ili bar ublažiti. Sa rekordnim količinama padavina kao što je to bio slučaj prethodnih dana, nisu se mogle izbjeći podivljale bujice. Međutim, odgovorni su propustili da na vrijeme preventivno djeluju i izrade procjene ugroženosti i planove zaštite i spašavanja koje su bili dužni sprovesti u skladu sa Zakonom.
Pored tog propusta kojim bi se detektovali rizici i isplanirale mjere za njihovo preventivno otklanjanje, zakazalu su i inspekcijski nadzori kojima bi se spriječili bespravna sječa šume, nelegalni kamenolomi i deponije, koji su bez sumnje multiplicirale uticaj bujica i izazvali katastrofalne posljedice. Ko je kriv, vjerovatno će utvrditi nadležni pravosudni organi, mada to porodicama žrtava neće vratiti njihove najmilije. Šta konačno trebamo naučiti iz ove ponovljene strašne lekcije? Nadležni moraju hitno i paralelno sa saniranjem posljedica ove nesreće, pokrenuti masovne izrade procjena ugroženosti i planova zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća kako na lokalnim tako i na kantonalnim odnosno entitetskim nivoima. Također, odmah se mora pristupiti digitalizaciji i mapiranju rizika kako bi čitav sistem bio još transparentniji i efikasniji u službi građana. Za ove procese trebaju iskusni i ozbiljni partneri koji su našu državu uveli u Mehanizam civilne zaštite EU. Ovako uspostavljen sistem zaštite od katastrofa, baziran na principima standardizacije i solidarnosti, ojačaće kapacitete demokratskog razvoja zajednice.
Na upravo završenim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini, građani su pokazali pad zaintersovanosti za demokratske procese. Izborna izlaznost je na mršavih 47,7% i u padu je za oko 2,5% u odnosu na prethodne. Ovakav sunovrat demokratije je zabilježen još samo u Srbiji i nedavno u Crnoj Gori, gdje su građani izašli ispodpolovično na izbore. Poređenja radi u Hrvatskoj je izlaznost 62%, u Njemačkoj 64%, Austriji 78%, a u Belgiji čak 89%. Na lokalnim nivoima, u naredne četiri godine, vladat će nam oni koji su skupili po 10-15% posto glasova uglavnom onih svojih discipliniranih sljedbenika. Iznadpolovična razočarana većina je to svojim opravdanim neizlaskom dopustila, jer još uvijek nema alternative koja će zadobiti njihovo povjerenje. Opet se pokazalo da je naše društveno-političko uređenje najkritičnija infrastruktura u Bosni i Hercegovini.
Ovako skrojena ludačka košulja koja više od tri decenije sputava razvoj naše domovine, odgovara raznoraznim lokalnim mafijašima i bjelosvjetskim hoštaplerima. Oni zajedno sa etnonacionalistima i uzurpatorima vlasti raspamećuju i pljačkaju narod. Samo u takvom okruženju i sunovratu demokratije mogu se desiti nelegalne eksploatacije i harčenje državnih resursa koji ne samo da pljačkaju već i životno ugrožavaju obespravljeni i razočarani narod. Primjera je mnogo a lekcije su bolne i na žalost sve će se češće ponavljati, dok god na pozicijama imamo podobne umjesto sposobnih. Sve je manje nade i povjerenja da sa sadašnjim politikantskim opcijama može bolje.
Hoće li konačno ova nepravda i razočarenje iznjedriti narodsku reprezentaciju koja će na narednim državnim izborima probuditi uspavano glasačko tijelo? Živi bili pa vidjeli!