Danima se među brojnim vijestima izdvaja ona koja se tiče smanjenja ovlasti ili potpunog ukidanja Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Sjednica PIC-a u Sarajevu, na stolu teške teme turbulentne bh političke realnosti. Pravila igre su jasna, da bi se OHR ukinuo ili postepeno razvlastio potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta (5+1). Činjenica jeste da niti jedan od njih još nije ispunjen, pa čak niti djelimično. Zbog čega se onda razmišlja u pravcu ukidanja ili razvlašćivanja ove institucije, i kome to najviše odgovara? I da li je takav scenario u skorije vrijeme uopšte realan?
Doslovno kao bomba odjeknula je informacija da postoje razmišljanja i intencije da se Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, djelimično razvlasti ili u potpunosti ukine. Posebno zabrinjavajuće je da se o tome razmišlja u trenutku jasnih secesionističkih, ne samo javno izgovorenih riječi ili mišljenja, već konkretnih akcija pokrenutih od strane vlasti u entitetu RS predvođena Miloradom Dodikom.
Regionalne antiBiH težnje
Dodatno zabrinjavajuće je da se to dešava u trenutku kada vlasti Srbije na čelu sa Aleksandrom Vučićem kroz otvoreni projekat ‘svesrpski sabor’ vrši direktne nasrtaje na ustavno-pravni poredak u Bosni i Hercegovini, što je demonstrirano slanjem helikoptera MUP-a Srbije u Trebinje. Hvale vrijedan potez za zaštitu i spašavanje života stanovnika tih područja, posebno za vrijeme ljetnih vrućina i pojave požara, ali se takve stvari moraju rješavati međudržavnim sporazumima i u saradnji sa državnim ministarstvima. O izjavama brojnih političkih zvaničnika Srbije upućenih na račun Bosne i Hercegovine – suvišno je i govoriti.
Osim otvorenih nasrtaja i velikodržavnih tenzija iz Srbije, slične nasrtaje i direktna miješanja u unutrašnje stvari BiH imamo i od susjedne Hrvatske. Lobiranja predstavnika ove zemlje u institucijama Evropske unije ili na sastancima državnog vrha bilo gdje u svijetu, po pravilu uvijek idu na štetu građanskog ili ako ćemo pravo, normalnog uređenja jedne moderne evropske države. Aktualna vlast na čelu sa Andrejem Plenkovićem, nahranjena ideologijama zagovornika trećeg entiteta u BiH Dragana Čovića, kao matricu uspješnosti BiH i dobrosusjedskih odnosa vidi u unutarnjem političkom i teritorijalnom rasparčavanju države Bosne i Hercegovine.
Upravo zbog ovakvog ponašanja Srbije i Hrvatske, Ured visokog predstavnika sa svim svojim mehanizmima je i dalje, nažalost, itekako potreban Bosni i Hercegovini. Sa ciljem da se ona kao država sačuva, osigura mir i sigurnost, teritorijalna cjelovitost i politička nezavisnost. Zato je upravo ukidanje ili djelomično smanjenje ovlasti visokog predstavnika jasan cilj i namjera trenutne Srbije i Hrvatske a sve kako bi se njihove vizije i težnje lakše ostvarile.
Entitet RS kao zalog za podjelu BiH
Bez greške je konstatacija da je entitet RS zalog podrivačima države za ostvarenje cilja destabilizacije BiH. No, pored uloge entitet RS kao sigurne karte, sam po sebi je dovoljan kao rušilački faktor unutar Bosne i Hercegovine. Trebalo bi na desetine, ako ne na stotine stranica sitno kucanog teksta, da se detaljno pobroje sve antidržavne aktivnosti koje su vlasti RS-a u posljednje dvije decenije, povukle na račun štete države BiH. Dodik i njegovi partneri, svi redom na listi pod sankcijama SAD, neumorno rade na planu secesije, iako javno takve poteze tumače dvojako. Međutim, izvjesno je kako je krajnji cilj Dodika i mašinerije oko njega razbijanje države BiH, pripajanje ‘matici’ Srbiji i to sve pod sintagmom ‘mirno razdruživanje’. Osokoljeni umrtvljenom međunarodnom zajednicom, vlasti entiteta RS ispituju granice vlastitog političkog bahaćenja. Tek po neka reakcija ili potez u kontru nasrtajima na suverenitet države BiH, umire Dodika, ili tranša novca da li zajma ili kao zaloga imovine koju entitet ne posjeduje kao vlasnik.
Pomoć u takvom političkom cilju nesebično Dodik dobija od Aleksandra Vučića, javnog poštovaoca Dejtonskog mirovnog sporazuma, teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, a tajnog financijera i jednog od ideologa ‘mirnog razdruživanja’ entiteta RS od Bosne i Hercegovine.
Ništa manja ali značajno drugačija podrška Dodiku dolazi iz zvaničnog Zagreba. Iako Plenković zbog politike EU pažljivo bira riječi, Milanović je u tome direktniji i konkretniji. U tom procjepu dva djelovnja sukobljenih hrvatskih političara, Dodik i entitet RS vide šansu za podršku secesionističkim težnjama.
Mađarski element nejedistva EU
Čini se da zbog vlastitog pozicioniranja unutar nemoćne EU, zvanična Mađarska politika podržava secesionističke težnje Milorada Dodika. Ne razmišlja se u pravcu narušavanja državnog integriteta i otvaranja pandorine kutije gdje postoje ideje da se i u drugim državama krene u pravcu secesionizma (Španija). Viktor Orban je pragmatičan čovjek, ne podržava on Dodika iz ideoloških razloga već iz sebičnih ciljeva koji imaju za cilj pozicioniranje Mađarske kao zemlje financijskog ucjenjivača Evropske unije, što je do sada nekoliko puta jasno demonstrirano.
Putinova ratna Rusija
Kao najsnažniji lobisti razbijanja BiH, osamostaljenja Republike Srpske – pa i putem kojim Rusija provodi ‘specijalnu vojnu operaciju’ u Ukrajini – čini se da nije isključen iz vizure Rusije prema BiH. Vladimir Putin je, samo u ovoj godini imao dva susreta sa Miloradom Dodikom, na temu ekonomske i društvene saradnje (javno), podrivanja suvereniteta BiH i hrabrog koračanja secesionističkim stazama (tajno). Ambasada Rusije u BiH po pravilu ima izdvojeno mišljenje kada god OHR stane odlukama i potezima u zaštitu Bosne i Hercegovine i njenih građana. S stoga, uloga Rusije u podrivanju BiH preko RS (Milorada Dodika) je itekako jasna i precizna. Da li će to u konačnici dovesti i do ‘mirnog’ a realno ‘nasilog’ razdruživanja ne bi mnogo iznenadilo kreatore i sponzore takvih ideja, samo je pitanje na koji način i da li bi direktno bili uključeni u takav proces.
Lažne patriote u čekaonici
Kada je jasno precizirana i posložena uloga vanjskih faktora i sa kojim namjerama i ciljevima svako od njih ima svoj udio u priči pohvala zatvaranja Ureda visokog predstavnika u BiH, i među domaćim nazovimo ih ‘patriotama’ ima onih kojima bi zatvaranje OHR-a bio hvale vrijedan potez. Dragan Čović bi predahnuo i konačno hrabrim stopama krenuo u formiranje trećeg entiteta, Bakir Izetbegović bi ( kao u slučaju Lende) mogao blokirati procese u kojima nije dio vlasti i nesmetano širiti svoj kriminalni uticaj. Trojka bi nijemo posmatrala šta se dešava nemoćna da se suprostavi domaćim izdajnicima sa svih strana. U takvom scenariju, svi bi bili na dobitku a jedini luzeri građani i država BiH. S toga, zbog budućnosti svih naroda u ovoj prelijepoj zemlji, uslovi za zatvaranje OHR-a, jasno je, nisu ispunjeni. Međunarodna zajednica bi zbog svih građana morala konačno stati u kraj etnonacionalističkim strankama i jednom zauvijek poslati ih, uz pomoć fer i poštenih izbora, na smetljište historije. I ne samo zbog Bosne i Hercegovine, već zbog same EU i njene budućnosti.
Jasan program 5+1
U svijetlu težnji da se ukine ili djelimično razvalsti Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, vrijedi podsjetiti na činjenicu da su uvjeti za to jasno određeni još 2008. godine. U programu 5+1 uvjeta za zatvaranje OHR-a, jasno je navedeno nekoliko ciljeva:
- Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih razina vlasti
- Prihvatljivo i održivo rješenje za vojnu imovinu
- Potpuna provedba Konačne odluke za Brčko
- Fiskalna održivost (promovirana putem Sporazuma o utvrđivanju stalne metodologije za utvrđivanje koeficijenata za raspodjelu sredstava UINO-a i osnivanje Nacionalnog fiskalnog vijeća)
- Zaživljavanje vladavine prava (demonstrirano putem usvajanja Državne strategije za ratne zločine, donošenjem Zakona o strancima i azilu i usvajanjem Državne strategije za reformu sektora pravosuđa).
Pored ovih ciljeva, Upravni odbor Vijeća za provedbu mira je također utvrdio dva uvjeta koje treba ispuniti prije zatvaranja OHR-a:
- Potpisivanje SSP-a i pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira utemeljena na punom poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Jasno je da ništa od navedenog nije usvojeno, pa čak niti djelimično. Stavovi unutar politički podjeljenih vizija Bosne i Hercegovine su, u trenutnim okolnostima, daleko i od potencijalnog dogovora. Zato, nije jasno na osnovu kojih utemeljenja se uopšte razgovara i potencira mogućnost ukidanja ili djelimičnog razvlašćivanja Ureda visokog predstavnika u BiH, ako znamo da ništa od uvjeta koje su iz PIC-a sami pred sebe stavili, nije ostvareno.
Značajan otpor ideji zatvaranja OHR-a pružaju Sjedinjene Američke Države koje su, budimo konkretni, i najveći i najjači prijatelji Bosne i Hercegovine.
Francuska ambasada u BiH, do finaliziranja ove priče nije odgovorila na dostavljeni upit.
Ured visokog predstavnika u BiH, do finaliziranja ove priče nije odgovorio na dostavljeni upit.
Važna napomena glasi: Ukidanjem OHR-a u trenutnim okolnostima stvorile bi se pretpostavke za Putinov put BiH u ratne sukobe.