Piše Dr.sc. Edin Garaplija
Kompleksna politička situacija
Politička situacija u Bosni i Hercegovini je inače sama po sebi veoma kompleksna i izazovna, prvenstveno zbog njenog entitetskog uređenja i etničke heterogenosti. Bosna i Hercegovina se sastoji iz dva glavna entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine, koja je uglavnom naseljena Bošnjacima i Hrvatima, te Republike Srpske, s većinskim srpskim stanovništvom. Također postoji i Brčko Distrikt, koji ima poseban međunarodni status i funkcioniše kao kondominijum oba eniteta.
Bosanskohercegovački društveno-politički sistem, je nakaradnim tumačenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma zasnovan isključivo na etničkim principima, zanemarujući predstavnike građana i ostalih naroda navedenih u preambuli Ustava, što često dovodi do zastoja u procesu odlučivanja i provedbe reformi.
Na ovaj problem su ukazale brojne presude Suda za ljudska prava u Strazburu u slučajevima „Sejdić-Finci“, „Zornić“, „Kovačević“, itd. Dalje, u Anexu IV Ustav BiH u Članu 1. tačka 2. jasno stoji: Bosna i Hercegovina će biti demokratska država koja će funkcionisati prema slovu zakona i sa slobodnim demokoratskim izborima. Od ova dva principa, danas nemamo očito ni jedan ni drugi.
Trenutno, politička klima u Bosni i Hercegovini je dodatno opterećena nacionalističkim retorikama i često polariziranim političkim diskursom, što otežava napredak ka članstvu u Europskoj uniji, unatoč formalnom kandidatskom statusu zemlje. Osim toga, ekonomske teškoće, korupcija i nezaposlenost su dalji faktori koji doprinose političkoj nestabilnosti. Zemlja se također suočava s izazovima poput iseljavanja mladih i obrazovanih ljudi, što dugoročno može uticati na njen ekonomski i socijalni razvoj.
Koliko je realna mogućnost otcjepljenja Republike Srpske
Jedan broj političara iz Republike Srpske, predvođenih Miloradom Dodikom, učestalo izražavaju želju za otcjepljenjem, što stvara napetosti unutar zemlje i izaziva reakcije međunarodne zajednice. Međutim, na takve izjave slijede oštre kritike i upozorenja od strane međunarodne zajednice, uključujući Sjedinjene Američke Države i Europsku Uniju, koji insistiraju na striktno poštivanje Dejtonskog sporazuma.
Mogućnost otcjepljenja Republike Srpske je trenutno veoma mala, zbog pravnih, političkih i međunarodnih prepreka. Svaki pokušaj secesije vjerojatno bi doveo do ozbiljnih političkih i ekonomskih posljedica, te bi značajno pogoršao stabilnost u regionu. Međunarodna zajednica je dosljedno naglašavala svoju posvećenost teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine.
Procjenjivanje mogućnosti otcjepljenja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine u konkretnim
postotcima je izuzetno teško i ne može se precizno utvrditi bez detaljnog procijenjivanja, jer zavisi od mnogih promjenljivih i nepredvidljivih faktora. Međutim, moguće je naglasiti da je, prema trenutnom pravnom i političkom okviru, te međunarodnom stavu, mogućnost otcjepljenja vrlo niska.
S obzirom na ove okolnosti, moglo bi se smatrati da je mogućnost otcjepljenja Republike Srpske vrlo blizu nuli u trenutnom kontekstu, osim ako ne dođe do značajnih promjena u međunarodnom pravu, političkoj volji unutar Bosne i Hercegovine, ili u stavovima ključnih međunarodnih aktera. Dejtonski mirovni sporazum i stalni međunarodni pritisak za očuvanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine čine svaku dalju inicijativu za otcjepljenje izuzetno teškom.
Pored toga, bilo kakvi potezi ka otcjepljenju bi vjerojatno izazvali ozbiljnu reakciju domaćih i međunarodnih institucija zaduženih za odbranu ustavnog poretka i sankcionisanje takvih pokušaja.
Sudbina secesionističkih ideja
Pitanje otcjepljenja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine je veoma osjetljivo i složeno. U skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom koji je 1995. godine okončao rat u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska je priznata kao jedan od dva entiteta unutar Bosne i Hercegovine, drugi entitet je Federacija Bosne i Hercegovine. Dejtonski sporazum je jasno uspostavio suverenitet Bosne i Hercegovine i zabranjuje secesiju bilo kojeg njenog dijela.
Predviđanja o političkoj budućnosti bilo kojeg političara, uključujući i Milorada Dodika, mogu biti neizvjesna i zavise od mnogih faktora, uključujući političke, ekonomske i međunarodne uticaje. Milorad Dodik je nesporno najutjecajniji političar u Republici Srpskoj. Poznat je po svojim nacionalističkim stavovima i čestim kontroverzama i napadima na Bosnu i Hercegovinu i međunarodnu zajednicu.
Njegova politička karijera na prvom mjestu zavisi od izbornih rezultata koje mu opozicioni političari u manjem entitetu spore optužujući ga za izborne krađe: Također, Dodik je ovisan od varijabilnih političkih savezništava kako na unutrašnjem planu u Republici Srpskoj, tako i na vanjskom u Srbiji i Rusiji. Ne zaboravimo i na njegove poslovne odnose sa Hrvatskom i Mađarskom. I na kraju, njegova dalja politička sudbina će ponajviše zavisiti od sve jačih pritisaka međunarodne zajednice, koja ga kontinuirano oštro kritikuje zbog secesionističkih izjava i akcija koje su u suprotnosti sa Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Dodikovi odnosi s EU i SAD se rapidno zaoštravaju, a posebno u posljednjih par sedmica kada su njemu i njegvim bliskim saradicima blokirane sve finansijske transakcije i sredstva u domaćim bankama jer su
zbog svog djelovanja i korupcije stavljeni na američku „crnu“ listu sankcionisanih osoba. U konačnici, da li će i kada Dodik biti uklonjen sa političke scene zavisi od mnogo varijabli, uključujući prije svega volju birača, političke dinamike unutar Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, ali i međunarodnih okolnosti i politika suprostavljanja ruskom uticaju na zemlje zapadnog Balkana.
Sve je izvjesniji scenario da će se državno Tužilaštvo pod monitoringom međunarodne zajednice morati oglasiti i na posljednje Dodikove secesionističke prijetnje koje predstavljaju direktni napad na ustavni poredak i kršenje člana 156 Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u kom se navodi:
- Ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile, ili na neki drugi protivpravan način pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.
- Za krivično djelo iz stava (1) ovog člana izreći će se mjera bezbjednosti zabrane vršenja dužnosti.
- U skladu s članovima 113. i 114. ovog zakona, osuda za krivična djela iz stava (1) ovog člana ima za pravnu posljedicu osude:
- prestanak službene dužnosti i prestanak zaposlenja;
- oduzimanje odlikovanja;
- zabranu vršenja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava; i
- zabranu sticanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava.
Kao i u slučaju Dodika, sudbina njegovih pandama i partnera u dosadašnjoj etno-nacionalnoj podjeli vlasti u Bosni i Hercegovini, ovdje posebno mislimo na Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića i njihov eventualni o(p)stanak na političkoj sceni, također će zavisiti od njihove sposobnosti da se nose sa unutrašnjim izazovima, poput etničkih tenzija i ekonomskih problema.
Sad za sad ni jedan ni drugi se direktno ne suprotstavljaju Dodikovim secesionističkim pokušajima, što zbog kalkulacija spram međunarodne zajednice, a što zbog svog biračkog tijela, priželjkujući u konačnici najgori scenario raspada koji bi im donio benefite pomilovanja za njihove dosadašnje politike, veze sa korupcijom i legalizaciju crnih fondova. Također, kao i slučaju Dodika, o sudbini ove dvojice će značajan uticaj imati i međunarodna zajednica koja se iz dana u dan sve više distancira od obojice, upravo zbog njihove pročitane „dvostruke“ politike.
Reakcije Srbije na pokušaj otcjepljenja Republike Srpske
Reakcija Srbije na eventualni pokušaj otcjepljenja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine može biti predmet mnogih spekulacija, ali možemo razmotriti nekoliko ključnih faktora koji bi oblikovali njen odgovor.
- Prvo, Srbija je kao država potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma, što znači da se formalno obavezala poštovati suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Svako odstupanje od ovih principa moglo bi izazvati međunarodne konsekvence, uključujući sankcije ili diplomatsku izolaciju.
- Drugo, Srbija ima važan cilj ka integraciji u Evropsku uniju, što dodatno motiviše zemlju da se drži međunarodnih normi i očekivanja u pogledu regionalne stabilnosti i međunarodnog prava. Podrška ili uključenje u bilo kakve secesionističke aktivnosti moglo bi ozbiljno naštetiti ovim aspiracijama.
- Treće, politički lideri u Srbiji su često izrazili podršku pravima i dobrobiti Srba u Republici Srpskoj, ali također i naglasili potrebu za očuvanjem stabilnosti i mira u regionu. Izjave visokih zvaničnika Srbije u prošlosti često su balansirale između verbalne podrške Republici Srpskoj i pridržavanja međunarodnopravnih obaveza.
Na osnovu ovih faktora, može se pretpostaviti da bi Srbija u slučaju pokušaja otcjepljenja Republike Srpske vjerovatno zauzela oprezan stav, izbjegavajući bilo kakve radikalne poteze koji bi mogli dovesti do međunarodne osude ili destabilizacije regiona. Srbija bi verovatno nastojala da djeluje kao posrednik ili da koristi diplomatske kanale za rješavanje situacije, sve u cilju očuvanja regionalnog mira i svojih evropskih aspiracija.
Reakcije međunarodne zajednice na pokušaj otcjepljenja
Reakcija međunarodne zajednice na bilo kakav pokušaj secesije Republike Srpske vjerojatno bi bila brza i odlučna, s obzirom na njenu snažnu predanost očuvanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine, kako je to definirano Dejtonskim mirovnim sporazumom.
- Europska unija, Sjedinjene Američke Države, i druge zemlje članice Ujedinjenih Nacija vjerojatno bi izrazile snažno protivljenje bilo kojem pokušaju secesije. Ove zemlje su kontinuirano podržavale suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine i bilo kakvi koraci prema secesiji doveli bi do ozbiljnih diplomatskih reakcija, uključujući potencijalne sankcije protiv Republike Srpske i njenih lidera.
- Osim verbalnih osuda, međunarodna zajednica bi mogla uvesti ekonomske sankcije protiv Republike Srpske. Sankcije bi mogle obuhvatiti ograničavanje pristupa međunarodnim financijskim tržištima, blokiranje vanjske trgovine, i restrikcije na investicije.
- Međunarodni sudovi, kao što je Međunarodni krivični sud, mogli bi se uključiti ako bi se smatralo da aktivnosti povezane sa secesijom krše međunarodno pravo. Također, Ujedinjene Nacije i druge međunarodne organizacije mogle bi razmotriti slanje mirovnih snaga ili pojačavanje prisutnosti u regionu kako bi se osigurao mir i sigurnost.
- Međunarodna zajednica bi vjerojatno pojačala svoju političku i ekonomsku podršku vlastima Bosne i Hercegovine kako bi pomogla u očuvanju stabilnosti i provedbi reformi potrebnih za jačanje državnih institucija i vladavine prava.
- Na kraju, međunarodna zajednica bi aktivno radila na posredovanju između strana u Bosni i Hercegovini kako bi se našlo rješenje koje bi bilo prihvatljivo za sve strane i koje bi očuvalo mir i stabilnost u regionu.
Sve u svemu, međunarodna zajednica igra ključnu ulogu u održavanju stabilnosti u Bosni i Hercegovini i njen odgovor na bilo kakve secesionističke aktivnosti bio bi usmjeren na sprječavanje destabilizacije i očuvanje postignutih mirovnih sporazuma.
Reakcije državnih institucija Bosne i Hercegovine na pokušaj otcjepljenja
Reakcija državnih institucija Bosne i Hercegovine, uključujući vojsku (Oružane snage Bosne i Hercegovine) i policiju, na bilo kakav pokušaj secesije Republike Srpske bio bi izuzetno delikatan i složen proces, koji bi zahtijevao odlučan, ali i izbalansiran pristup kako bi se izbjegla eskalacija sukoba i očuvala državna stabilnost.
- Oružane snage BiH su pod kontrolom državnog Ministarstva odbrane i odgovorne su za odbranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje. U slučaju pokušaja secesije, očekivalo bi se da će Oružane snage BiH djelovati u skladu sa ustavnim i zakonskim okvirima koji garantuju suverenitet i jedinstvo države. Međutim, direktna vojna intervencija protiv jednog od entiteta mogla bi biti izuzetno kontroverzna i rizična, potencijalno dovodeći do unutrašnjeg sukoba u kojem nema sumnje ko bi izvukao deblji kraj. Stoga, njihova uloga bi se vjerojatno fokusirala na očuvanje mira i stabilnosti u suradnji s međunarodnim partnerima.
- Sigurnosne agencije na državnom nivou, kao što je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), mogle bi biti angažirane u održavanju javnog reda i suzbijanju bilo kakvih aktivnosti koje ugrožavaju državni integritet, uključujući i provedbu pravnih akcija pa čak i lišenje slobode organizatora secesije. Kao i u slučaju vojske, njihova primarna dužnost bi bila zaštita ustavnog poretka i sprječavanje nasilja.
- Ostale državne institucije Bosne i Hercegovine, prije svega Predsjedništvo i Ministarstvo vanjskih poslova vjerovatno bi težile političkim i diplomatskim sredstvima za rješavanje krize, uključujući pregovore sa liderima Republike Srpske i međunarodnim posrednicima. Cilj bi bio pronaći rješenje koje bi zaštitilo državni suverenitet i integritet, dok bi se istovremeno pokušale izbjeći daljnje eskalacije.
- Državne institucije Bosne i Hercegovine bi se u slučaju secesije vjerojatno oslonile na podršku međunarodne zajednice, uključujući Ujedinjene Nacije, Europsku uniju, Sjedinjene Američke Države, i NATO, koji su i granti Dejtonskog Mirovnog sporazuma, kako bi se osigurala diplomatska i vojna podrška za očuvanje teritorijalnog integriteta zemlje.
Ukupno gledano, državne institucije Bosne i Hercegovine bi se suočile sa izuzetno teškim zadatkom u slučaju pokušaja secesije, s naglaskom na pronalaženju rješenja koja bi izbjegla nasilje i osigurala očuvanje državnog jedinstva i stabilnosti.
